Povijest Beloga
Povijest Beloga, što znači i Tramuntane traje 4000 godina u kontinuitetu. Povijesne tragove nalazimo na mnogim mjestima, a pretpostavlja se da su prvi žitelji bili Iliri. Prvi poznati naziv mjesta je Caput insulea, što na latinskom znači Glava otoka. Očito, u prošlosti je Beli imao veliko značenje, što je i razumljivo ako se zna da se nalazio na trasi jantarskog puta pa je kao utvrda na brdu iznad mora mogao kontrolirati i štititi plovidbu.
Na ovaj kraj izravnog utjecaja imali su Iliri, Grci, Rimljani, Bizantici, Goti, Arapi, Hrvati, Ugri, Venecijanci, Francuzi, Austrijanci i Talijani. Ostatke ilirskih objekta nalazimo na brdu Sis, na Važminecu i na Kozičini, a tragove navodno postoje i u samom Belom. Nakon Ilira dolaze Grci, čija prevlast završava u prvom stoljeću prije naše ere, kada je ovo područje pripojeno Rimskom carstvu. Prema nekim autorima to je učinio Julije Cezar, utvrđujući granice prema istoku. Nakon propasti Rimskog carstva 476. godine, kratko su svratili Ostrogoti, a nakon četrdesetak godina nastupa vladavina Bizanta. U njihovo vrijeme tim su područjem prošli još neki osvajači, tako da su obalna naselja uglavnom uništena, a romansko stanovništvo biva desetkovano.
Poznavatelji prošlosti tvrde da je Beli svoj vrhunac doživio za vrijeme rimskog cara Tiberija. O tome govori talijanski povijesni izvori, prema kojima od onda slijedi stalni pad. Prvi naziv mjesta bio je Caput inslae, a taj naziv kasnije mijenjao do talijanskog Caisole ili Ca Fisole, a 1018. godine navodi se Civitus Cavisole, i onda se pojavljuje Beli!.Snažna predaja da je ovdje boravio ugarski kralj Bela IV., bježeći pred Mongolima. Poslije odlaska Mongola on je utvrđivao granično područje, u koje je spadao i Beli. Legenda kaže da je Beli po njemu dobio ime, a na pročelju jedne kuče i danas stoji kamena glava za koju tvrde da je to glava Bele IV., u spomen na boravak u toj kući.
Za sve koji svrate u Beli i u župnu crkvu Očišćenja Blažene Djevice Marije, župnik osip Bandera priredio je kraći podsjetnik iz povijesti mjesta. Rimski kameni most najsačuvaniji je spomenik iz tog vremena. Dugačak 8, širok 4,70 a visok 12 metara i u dobrom stanju. U doba Rimske vladavine u Belom je bila luka za bojne brodove, koja je zalazila u kopno dublje od današnje.
Današnja crkva sagrađena je na mjestu stare crkve iz XII stoljeća, a posljednja adaptacija bila je u XVIII stoljeću. Crkva u Belom ima i Crnu Majku Božju. Kip je isti kao i svaki Marijin kip što ih nalazimo u našim crkvama, ali Marijino lice tamno, kao da potječe iz Afrike. Kako je došla i od kada je crna Majka Božja nitko ne zna.
Eko staze
Brva poučna eko-staza na otoku Cresu Staza Tramuntana I, napravljena na inicijativu dr. Gorana Sušića, nastala je u suradnji Eko-centra Caput Insulae Beli s udruženjem «Svanimir» i članovima Planinarskog društva «Kastav».
Eko-staza otvorena je 24.lipnja 1997 godine, na dan Sv. Ivana Krstitelja. Staza je obilježena planinarskom oznakom –crveno-bijelim krugom na kamenu, kojeg posjetitelji mogu pratiti u dužini od 7km, što se laganim hodom prijeći za otprilike 3 sata.
Eko-staza ima 20 postaja (10 glavnih skulptura i 10 međupostaja), a visinska je razlika između najviše i najniže točke 240m. Glavne postaje i međupostaje na eko-stazi obilježene su tako da se posve uklapaju u okoliš i ne narušavaju prirodni sklad – umjetničkim kamenim skulpturama (kojih autor akademski kipar Ljubo de Karina), a obilježavaju najvrjednije prirodne i kulturno povijesne lokalitete područja koje staza obilaze. Na glavnim je skulpturama rimskim (I, II, III, IV,….,X) a na međupostajama arapskim (1, 2, 3, 4,…..,10) brojevima označeno mjesto na kojem je postaja, da bi olakšalo snalaženje i traženje opisa u tiskovnom vodiču. Uz brojku skulpture imaju i po jedno glagoljsko slovo, tako da na svim skulpturama , od početka do kraja eko-staze, kružno, piše TRAMUNTANA. Uz to, na svakoj su od 20 kamenih skulptura uklesani stihovi ili filozofske misli Andra Vida Mihačića, i tako to tako da svojom porukom odgovaraju mjestu na kojem se skulptura nalazi.
Obilazak eko-staze započinje posjetom izložbama u zgradi Eko-centra u Belom, jer one daju cjelovitu sliku podneblja. U sklopu izložbi može se vidjeti velika vegetacijska karta cijelog otoka Cresa sa značajkama svih tipova vegetacije, endemskih pašnjaka, rijetkih šuma kao i cijela priča o bjeloglavim supovima. Staza iz eko-centra kreće klanicom (staza kojom se dolazi ili odlazi s Belog, koja je omeđena gromačom, suhozidovima, a uz koju se nalazi jedna mala, više tisuća godina stara kuća koja služi kao staja) do ruševina srednjovjekovne crkvice SV. Šimuna za koju se smatra da je građena u 10.stoljeću. Tu je i guvno, mjesto gdje su žene tukle, usitnjavale pšenicu. Staza dalje posjećuje Rimski most (koji je prije 2000 godina izgradio rimski car Tiberije), dijelom prolazi isto toliko starom rimskom cestom, prolazi drevnim višestoljetnim šumama hrasta cera, medunca i pitomog kestena, posjećuje Jamu Čampari u kojoj su pronađeni kosturi medvjeda stari 12000 godina, obilazi napuštena stanove ili sela ali i prahistorijska sela i hramove, prolazi uz slatkovodne lokve prepune života, s nje se mogu promatrati bjeloglavi supovi, pa čak više puta sresti Macmalića– dobrog šumskog duha u liku patuljka na drvetu. Staza je kružna, počinje u Belom i vraća se u Beli.
Rimski kameni most
Bjeloglavi sup
Bejski Toš
Beli – Pricrekva
Beli – Pricrekva
Beli
Beli
Beli
Beli
Beli
Beli
Beli
Beli
Beli iz Frantina
Masline
Ovan
Pajska
Roman Bridge – Kod Križa
